 |
||||||||
|
|
||||||||
|
:: Stališ
duša :: |
Više o knjizi
Povijest grada Veprinca duga je i burna i ne da se ispričati u jednoj knjizi. Njegova povijest uvijek je nekako vezana uz grad Kastav koji s komunama Veprinac i Mošćenice tvori zasebno političko i ekonomsko tijelo pod nazivom Kastavska gospoštija. Prvi gospodari te gospoštije bili su puljski biskupi (1028.-1139. god.) a zatim Devinski grofovi od 1139. do 1399. godine. Nakon perioda pod upravom grofova od Walseea (1399. do 1465. godine) gospoštija prelazi u ruke Habsburških vladara koji su je davali u zakup, između ostalih i Jezuitima iz samostana Judenburga koji su Kastavštinu predali Jezuitskom kolegiju iz Rijeke. Jezuiti su bili gospodari Kastavske gospoštije 146 godina (1627.-1773.), do samog ukinuća njihova reda. Iz tog perioda datiraju i vrlo bitni povijesni dokumenti, pisani na glagoljici, kojima su bili uređeni društveni odnosi unutar pojedinih komuna gospoštije kao što je Veprinački Statut iz 1507. godine a povodom čije će proslave 500-godišnjice i ova knjiga ugledati svijetlo dana. Nažalost iz tog doba sačuvano je vrlo malo dokumenata kao što su npr. Matice i prievodi oporukah pisanih glagoljicom i latinicom počam od 1594-1784. nađene u župnom uredu Veprinačkom te uređene po M.Laginji, župniku, 1890. godine, Veprinački sudski zapisnici objavljeni 1997. od strane akademika Luje Margetića te knjiga Liber Communitatis Veprinacii (Općinska knjiga Veprinačka) 1686. – 1824. koja se čuva u Državnom arhivu u Rijeci. Medutim što se genealoški korisnih dokumenata tiče nije iz tog perioda sačuvano ništa. Što se tiče genealoški korisnih knjiga potrebno je razlikovati dvije vrste knjiga i to matične knjige te knjige Stališa duša (Libri de Status animarum). Iako su neke župe vodile matične zapise (krštenih, vjenčanih i umrlih), za svoje potrebe, kako su same znale i umjele i ranije, na tridentskom koncilu (1545. – 1563.) je definiran jedinstveni oblik zapisa matičnih knjiga krštenih i vjenčanih a Rimski obrednik iz godine 1614. napisan za pape Pavla V propisao je jedinstveni oblik zapisa za matične knjige umrlih kao i za knjige Stališa duša. Za područje Veprinca sačuvane su matične knjige krštenih od 1715. godine na ovamo dok su matične knjige vjenčanih i umrlih sačuvane od 1784. godine. Te su knjige pisane na latinskom jeziku i dadu se relativno jednostavno čitati a postoje neke neznake da se u Državnom arhivu u Zagrebu nalazi bar još jedna ranija knjiga pisana na glagoljici ali ta informacija još do kraja nije provjerena. Na temelju takvih knjiga moguće je izraditi vlastite knjige Stališa duša ali je taj posao mukotrpan. Naime znaju se desiti nejasnoće u svećenikovom rukopisu ili netočnosti zbog moguće dekoncentracije ili zbog toga što eventualno nije dobro razumio odgovor na pitanje koje je nekome postavio itd. Unatoč navedenim i drugim problemima autor knjige je uspio napraviti vlastitu knjigu Stališa duša Župe Veprinac od 1823. – 1875. Ovaj Stališ duša u župi Veprinac nije sačuvan ili nije uopće postojao, a bio je potreban da bi se provjerili vremenski najraniji podaci koji će biti iznešeni u knjizi Stališa duša koja se sada objavljuje. Iako trenutno taj raniji stališ duša služi isključivo za autorovu osobnu upotrebu, kada dođe vrijeme i budu ispunjeni neki drugi uvjeti, bit će poklonjen župi Veprinac i njezinim župljanima. Genealoška istraživanja, naravno, najlakše je provoditi korištenjem knjiga Stališa duša čija je namjena bila da služe isključivo lokalnom svećeniku. Stališi duša su vođene zbog posjedovanja evidencije o brojnosti pojedinih obitelji iz razloga planiranja crkvenih prihoda (kmetovska i seljačka davanja), zbog posjedovanja evidencije o ispunjavanju vjerskih obaveza prema crkvi (sakramenti) a nerijetko su bile zloupotrebljavanje, uz prešutno odobravanje crkve, i od strane države u svrhu vojne evidencije, budući nikakve druge matične knjige država u to vrijeme nije vodila. U župnom uredu Veprinac, čije područje je za skoro cijelo vrijeme bilo pod Austrijskim dijelom Austro-ugarske monarhije a samo od 1921. do kapitulacije Italije pod Italijom, sačuvane su knjige stališa duša njegovih poreznih općina Poljana, Puharske, Vasanske i Veprinca od 1875. do 1925. godine s time da postoji jedna nešto starija verzija s početkom cca. 1865. godine. Ovi su stališi duša dragocjeni budući se u njima pod jednom adresom tj. jednim kućnim brojem, na jednoj do dvije stranice, mogu naći podaci o rođenju (krštenju), vjenčanju i smrti za svakog člana obitelji kroz više, ponekad 3-4, generacija. Tu su često ostali zapisani podaci i o selidbama, udajama u drugu župu, izvanbračnim vezama i neobičajenim smrtima. Obiteljski odnosi (srodstvo s glavom obitelji) upisivani su na latinskom jeziku a u slučajevima vremenski mlađih zapisa i na lokalnom (čakavskom) dijalektu. Navedeni se stališi duša nalaze u relativno lošem stanju zahvaljujući zubu vremena. Stoga sam kao genealog došao na ideju da se oni ponovno prepišu i urede te da se omogući javni uvid zainteresiranim pojedincima. Smatram da je to jedan od načina da se pozitivno djeluje unutar kršćanske zajednice. Odmah u početku odlučio sam se razdvojiti Stališ duša na dva stališa duša sa po dvije porezne općine budući se ukupno radi o oko šest stotina kućnih brojeva. Kako će Stališ Duša Poljana i Puharske imati preko tri stotine stranica, a nešto više se očekuje i za Vasansku i Veprinac, shvatio sam da je primjerenije to objaviti u dvije knjige. U odnosu na izvornik, stil prezentacije porodičnih stabala je nešto izmijenjen te je korišten shematski prikaz porodičnih stabala koji omogućuje bolju vizualizaciju, čime je mnogo prihvatljiviji širem krugu čitatelja prosječne inteligencije. Osim toga takav stil omogućuje dodjeljivanje šifara pojedincima kako bi oni mogli biti unikatno prepoznati unutar nekog drugog porodičnog stabla a osim toga omogućuje i pisanje komentara vezanih za pojedine osobe, na dnu stranice, čime se značajno štedi prostor za prezentaciju podataka. Na taj način došao sam do originalnog, relativno kompaktnog oblika zapisa, kojeg želim u ovoj knjizi promovirati. Osim ranije spomenutih Stališa duša i matičnih knjiga za formiranje i sređivanje porodičnih stabala koristio sam i oporuke iz tog vremenskog perioda koje su pohranjene u Državnom arhivu Rijeka, prve katastarske planove iz 1820. godine koji se nalaze u Francikanskom katastru zemljišta u Trstu te razne druge knjige i monografije. Nadalje u velikoj sam mjeri koristio i podatke iz Matičnog ureda u Opatiji i Državnog arhiva u Rijeci, te podatke web stranice otoka Ellis Island u Americi. Na kraju ne treba smetnuti s uma niti važnost onih genealoških podataka koje sam dobio u izravnom kontaktu s starijim osobama podrijetlom iz navedenog kraja. Kada sam dovršavao porodična stabla Poljana i Puharske, ustanovio sam da bi knjiga mogla biti monotona unatoč starim porodičnim fotografijama kao i starim fotografijama pojedinaca koje sam pribavio i želio ih objaviti uz pripadna porodična stabla. Stoga sam se odlučio da napišem jedan poduži uvod (cca 30-40) stranica unutar koji bi se dotakao brojnih pitanja s kojima su naši preci u periodu kraja 19. i početka 20. stoljeća živjeli a koja nam danas, u ubrzanom tempu suvremenog svijeta, niti ne padaju na pamet. To će prvo poglavlje biti također bogato ilustrirano i služiti će čitateljima da bar nakratko spoznaju društvene i povijesne prilike sredine kojoj su naši preci nekada pripadali, prije nego što zavire u intimnost njihovih domova i obitelji. Ovaj dio knjige još je uvijek u fazi izrade. Na kraju se iskreno nadam da će se ovakva knjiga, kakvu sam zamislio i realizirao, dopasti čitaocima zbog kojih je uostalom i napisana. |
| ||||||
 |
||||||||
