 |
||||||||
|
|
||||||||
|
:: Stališ
duša :: |
Uvodnik
Dragi ljubitelji genealogije i ostali prijatelji grada Veprinca! Ovu internetsku stranicu otvaram povodom privođenja kraju radova i, nadam se, skorog izlaska iz tiska moje knjige „Stališ duša župe Veprinac 1875. – 1925.: Knjiga I – Poljane i Puharska“. Na genealoškim istraživanjima vezanim uz ovu knjigu kao i uz Knjigu II – Vasanska i Veprinac, čije će izdavanje doći na red nadam se, nakon ove, radio sam posljednje četiri godine. Kako se radi o relativno napornim i mukotrpnim istraživanjima naročito sam sretan i ponosan što će jedan dio mog zavičaja uz koji sam oduvijek bio naročito emotivno vezan, biti jedan od rijetkih krajeva u našoj regiji i šire koji će imati knjigu ovakvog sadržaja. Kao genealog i ljubitelj povijesti slažem se da postoji interes za objavljivanjem luksuzno opremljenih monografija s bezbroj bitnih i manje bitnih podataka o našim većim gradovima ili mjestima te poznatim osobama koje su ih pohodile. Isto tako slažem se da je korisno da postoje ljudi koji istražuju i objavljuju rodoslovlja naših obitelji plemenite krvi. Ne usuđujem se procjenjivati da li je to više ili manje potrebno, budući podržavam svaki rad na području genealogije koji ispunjava temeljnu svrhu a to je javna prezentacija rezultata istraživanja za dobrobit šire društvene zajednice a ne zadržavanje takvih podataka za sebe ili uži krug ljudi oko sebe. Ipak, usuđujem se obećati da će ova knjiga biti nešto sasvim drugo u odnosu na takve knjige. Ona u prvi plan stavlja temeljne vrijednosti našeg društva, a to su dom i obitelj a što se nekada vodilo u crkvenim knjigama zvanim Stališi duša. Iako je genealogija kompleksna disciplina za čije je prakticiranje potrebno imati dosta predznanja i kod koje često puta i nije tako lako doći do određenog podatka, iako nam se čini da nam je na dohvat ruke, temeljna mi je ideja bila da knjiga bude pisana jednostavno, po mjeri prosječnog čitatelja. To znači da svaki dom koji se nalazi na određenoj adresi ima porodične veze razrađene u obliku dijagrama koji stanu na jednu do dvije stranice formata A4 počevši od najstarijih članova koji su 1875. godine bili u životnoj dobi djedova (pradjedova) i baka (prabaka) (npr. rođeni cca. 1790. godine) preko njihove djece do unuka (praunuka) koji su eventualno tek bili kršteni oko 1925. godine. Svako takvo porodično stablo obuhvaća tri do četiri generacije, a svi su punoljetni članovi obitelji označeni jedinstvenim šiframa kako bi se olakšalo njihovo praćenje ukoliko dođe do objavljivanja starijih ili mlađih stališa duš,a bilo s moje strane ili strane nekog drugog autora. Uz porodična stabla pojedinih obitelji u knjizi će se naći mjesta i za stare porodične slike tih obitelji, za što će se, nadam se, pobrinuti njhovi potomci, a što će svakako pridonijeti atraktivnosti i izbjegavanju monotonosti knjige. Osim toga knjiga će imati i uvodni dio u opsegu od cca. 30 - 40 stranica, koji će biti bogato ilustriran i posvećen navođenju i pojašnjavanju društvenih prilika i odnosa koji su u navedenom vremenskom periodu vladali na području grada Veprinca te posebno njegovih poreznih općina Poljana i Puharske. Na kraju moram s ponosom reći, ne na temelju samo ove knjige nego i na temelju dugogodišnjeg interesa za povijest Veprinca, da su naši preci na području ovog grada otkako se piše njegova povijest, ali i s tugom primijetiti da im prijeti, kao i njihovom gradu, pad u potpuni zaborav. Unatoč svojim mukama i suzama u najtežim trenucima povijesti ovog grada oni su ovdje dobrovoljno ostali i na taj način i nama, njihovim potomcima, omogućili da se danas osjećamo dijelom tog stoljetnog grada. Ako već i ne živimo tu, mi mu se uvijek s radošću i otvorenog srca vraćamo. No to zasigurno nije dovoljno i svatko bi se trebao zapitati što može on, kao pojedinac, učiniti da pomogne da se istina o Veprincu sačuva od zaborava. Evo, to je bio jedan od glavnih razloga zašto sam se upustio i zašto bih se ponovno upustio u pisanje ovakve knjige. Ostaviti potomcima neki neizbrisiv trag o tome tko smo, što smo i kuda idemo poseban je, nemjerljiv osjećaj za koji se treba i isplati potruditi i žrtvovati. Naši preci i potomci, kao i njihov dragi grad Veprinac žrtvu takvog tipa, bez daljnjeg zaslužuju. dr. Roberto Žigulić, Opatija, Croatia |
| ||||||
 |
||||||||
